Živimo u vremenu kad se vizualno čovjek skoro pa ne može na vidno polje koncentrirati dulje od nekoliko sekundi. Istraživanja su dokazala da su tri sekunde dovoljne da se okom preleti vizualni sadržaj prikazan novom tehnologijom misleći tu na internet i socijalne mreže. Slično se događa s televizijom, novinama, kao nažalost i s knjigama. Zainteresiranost je ograničena na pogled u naslov i na temu radnje ili na prelistavanje knjige i za to se iskoristi maksimalno desetak sekundi. Rijetki su vizualni sadržaji na kojima se ostaje dulje vrijeme, ovisno o početku istih, koje je potrebno vrlo dobro uobličiti da bi korisnik u nekoliko sekundi bio zainteresiran gledati njegov nastavak ili su to pak obavezni sadržaji u svrhu profesionalizma koji se u ovom kontekstu ne razmatraju. Zaključak je taj da se strpljenje ljudskog vidnog polja zadnjih godina smanjilo u rapidnom postotku.

Povlači li se tu pitanje sve veće zatrpanosti vizualnih informacija na već svim dostupnim mobilnim uređajima, čime se gubi interes čak i za čitanje najkraćih priča koje su zapisane digitalno ili pak u knjigama? Ili se u novija vremena čovjek prilagodio onome što mu je servirano, gdje je ručno ‘skrolanje’ preuzelo ulogu vizualnog, odnosno narativnog vodiča. Ta pitanja se naročito projiciraju prema mlađim generacijama i onima koje tek dolaze.

Međutim, u cijeloj toj priči još uvijek uho, odnosno sluh, privlači pažnju mnogo dulje nego vid.